Valine poteškoće s pokretljivošću proizlaze iz nekoliko iskustava tijekom njenog života, a ne samo jedne bolesti. Prije gotovo 70 godina imala je dječju paralizu, zahvaćajući njenu desnu nogu i mišiće na prednjem dijelu bedra. Ona također opisuje loša iskustva kirurgije i njege u djetinjstvu, za koje kaže da su pridonijeli daljnjem rasipanju mišića ispod koljena, padu stopala i dugogodišnjim problemima s kukovima. Daljnja operacija i promjene u duljini nogu povećale su poteškoće tijekom vremena.
Kasnija ozljeda dodala je još jedan veliki izazov. U 2012, Val je slomio zahvaćeni kuk. Kaže da je stanje kosti značilo da se ne može popraviti. Čak i prije te ozljede, bilo joj je teško hodati, koristeći štaku u stražnjem vrtu i skuter za pokretljivost ili invalidska kolica na veće udaljenosti izvan svog doma.
Sada se opisuje kao korisnik invalidskih kolica s punim radnim vremenom. Pokušavala je ponovno naučiti hodanje od te ozljede kuka, nastavljajući fizioterapiju, otkrivajući da je rehabilitacijska podrška za njezine posebne okolnosti ograničena.
"Ovo je osmi put u životu morao ponovno naučiti hodati. Želim uspjeti."
Val je tražio podršku koja se osjećala drugačijom od štaka, okvira za hodanje i valjaka. Otkrila je da su joj štake dovele ramena prema gore, dok su druga pomagala za hodanje otežavala pronalaženje prirodnog stojećeg položaja i hoda. Mogućnost hands-free podrške također se svidjela jer je pokušavala izbjeći operaciju ramena. U ranijoj prepisci objasnila je da bol u lijevoj ruci i ramenu također otežava pokretanje invalidskih kolica, čak i tijekom putovanja oko supermarketa.
Tijekom kućne demonstracije s Ewanom, isprobala je malu pomoć za LifeGlider hodanje po svojoj kuhinji. Ono što se isticalo bila je promjena koju je osjetila u svom držanju i način na koji se njezina slabija noga kretala.
"Bio sam impresioniran isprobavanjem životne jedrilice da sam odmah ustao, vrat mi se produžio i ramena padaju."
Dok je počela hodati, Val je primijetila da joj desna noga slijedi prirodnije. Osjećala je da ne mora podići kuk na isti način da bi napravila korak. U svojim ranijim e-mailovima opisala je da se osjeća uspravnije i uravnoteženije, podižući tu nogu naprijed, a da je ne zamahne i manje šepe.
Ove promjene su važne za Val, ali njezin je izvještaj iskren i o praktičnim poteškoćama. Korištenje LifeGlider pomagala za hodanje je zamorno za nju. Počela je s nekoliko minuta dnevno, kako je savjetovano, i kaže da je napredak bio sporiji nego što bi željela. Nastavlja vježbe i za svoju slabiju i jaču nogu.
Njezina obuća je važna. Budući da joj je potrebna nakupina cipela kako bi se prilagodila razlici u duljini nogu, kaže da može koristiti samo pomoć za LifeGlider hodanje uz svoju obuću za ispravljanje. Također otkriva da njezin otisak može otežati manevriranje u malom WC-u, a da je za ulazak i izlazak potrebno vrijeme. Pronalaženje načina za pričvršćivanje pojasa jednom rukom ostaje još jedno praktično pitanje za nju.
Val vidi obećanje u tome što bi joj pomoć za LifeGlider hodanje mogla pomoći da radi po kući, dok želi više praktičnog doprinosa koji će joj pomoći da to maksimalno iskoristi. Njezina priča govori o pronalaženju prirodnijeg načina stajanja i koraka, uz trud i podršku koju zahtijevaju njezine vlastite okolnosti.
"Ima toliko obećanja i ne mogu to maksimalno iskoristiti."
Ovo je Valovo dosadašnje iskustvo. Još uvijek radi na hodanju koje želi postići i zatražila je dalj Mobility UK nju podršku. Njezin izvještaj opisuje i razliku koju je osjećala i izazove s kojima se i dalje suočava.
Na temelju Valovih vlastitih e-mailova Mobility UK i Ewanu. Ovo je njezino osobno iskustvo, uključujući tekuće poteškoće i njezin zahtjev za više podrške.